Hmmmm...nedelja,ne radi mi plej,a na kompu mi se ništa ne da igrat,baš mi se i ne da ići van....
eto,nadam se da će se moj trud isplatit i da će te biti ponosni na Sesvete upoznavajući povijest vašeg kvarta jer ako ne znaš svoju prošlost kako ćes znat budućnost...
Počet cu od imena Sesvete kojem je latinski korijen "Omnes Sancti".
Nastanak samog naselja Sesvete i drugih naselja u okolici vezan je za brojne lokacije crkava i srednjovjekovnih prometnica koje su prolazile ovim prostorima i imale veliko strateško značenje: Via Magna,Via Exercituale i Via Regis.
Područje Sesvetskog Prigorja ima dugu i bogatu povijest. Danas je središte Prigorja mjesto Sesvete, koje se prvi puta spominje u pisanim povijesnim izvorima još davne 1315. godine. Međe Sesvetskog Prigorja su: s istoka i zapada katastarske granice bivše općine Sesvete, s juga rijeka Sava i sjeverno gora Medvednica. Utemeljenjem Zagrebačke biskupije i županije ovo područje ulazi u njene međe. Međutim, dio Sesvetskog Prigorja još je prije utemeljenja Zagrebačke biskupije i županije (oko Laza, Kašine, današnjih sela Moravče i Glavnica) pripadao starohrvatskoj plemenskoj župi Moravče za koju F. Šišić kaže: " Već za Kolomana ako ne još i prije u doba hrvatskih kraljeva uređene su hrvatske županije zagrebačka, križevačka i varaždinska ali tako da su i dalje živjele male plemenske župe s središtima u Garešnici, Rovišću i Moravču". Ovaj dio Zagrebačke županije izdvaja se 1242.-1245. iz Zagrebačke županije, za vrijeme župana Abrahama iz Moravča, vjernog suborca Bele IV. Tijekom svih njegovih sukoba s Mongolima. Od tada ovo područje se naziva županija ili distrikt Moravče i Glavnica, dok je to u XVI. stoljeću plemićki ditrikt Moravče. Ostali dijelovi Sesvetskog Prigorja od utemeljenja Zagrebačke županije i biskupije bili su u posjedu Zagrebačkog biskupa, Zagrebačkog kaptola, Gradeca (Griča), porodice Aka (Ača) i plemića. Zagrebački biskup ima svoj posjed u Vugrovcu već od prve polovice 13. stoljeća, koji se naziva vlastelinstvo Vugrovec. Zagrebački kaptol početkom 13. stoljeća ima ovdje posjede koji se u pisanim povijesnim izvorima nazivaju: , , . Ovi posjedi u XVI. i XVII. stoljeću se nazivaju , dok se jedan dio toga posjeda, oko Sesvetskog Kraljevca, Cerja i Kobiljaka naziva ŠTIBRA (po upravitelju posjeda - stibrarius).
Iz Sesvetskog Prigorja imamo niz povijesnih svjetovnih i duhovnih osoba koja su imala značajno mjesto u povijesti hrvatskog naroda.
Rodom iz Prigorja je i zagrebački biskup Aleksandar Ignacije Mikulić (biskup od 1688.-1694.) Iz Glavnice ili Kašine potječe zagrebački kanonik Blaž iz Moravča, koji je 1476. godine završio studij kanonskoga prava u Rimu. Napisao je priručnik kanonskog prava (tri rukopisa) koja se danas čuvaju u zagrebačkoj Metropolitani. Njegov nadgrobni spomenik se danas izlaže u Muzeju Prigorja - Sesvete. Stjepan Filipović, zagrebački kanonik, u svezi svojih djelatnosti na duhovnom i svjetovnom polju dobio je 1578. godine od hrvatskog kralja Rudolfa II povelju o plemstvu i grb. Ova povelja će biti izložena u stalnoj postavi, uz još nekoliko koje su danas u vlasništvu obitelji Filipović iz Jelkovca. U selu Šašinovec, sjeverno od Sesveta, danas živi porodica Granđa. To su vjerojatno potomci plemićke obitelji Granđa (Granja) iz XV. i XVI. stoljeća, koja je dala nekoliko zagrebačkih kanonika i arhiđakona. Tako je zagrebački kanonik, arhiđakon bekšinski, Gašpar Granđa bio 1593. godine dozapovijednik sisačke utvrde i tom prilikom poginuo u obrani Siska od Turaka. Njegov i brata mu Kristofera nadgrobni spomenik također su izloženi u postavi Muzeja.
Povijesna zbirka za ovaj prijedlog postave izlaže oko dvadesetak eksponata, najznačajnijih iz svoje zbirke: kaptolsku povelju o dodjeljivanja predija S. Filipoviću i njegovoj braći u Jelkovcu u trajno vlasništvo (iz 1573. godine) dvije gornice iz 18. stoljeća, povelju Ivanu Granđi iz 1928. godine itd. Ovo je dio reprezentativnijih eksponata iz fundusa povijesne zbirke, dok će ostali isto tako važni za povijest Sesvetskog Prigorja i time hrvatsku povijest biti izloženi prigodom dovršenja Projekta postave.
No tragovi života u tom dijelu Hrvatskog (Zagrebačkog) Prigorja puno su stariji. Ako izuzmemo nekoliko oblikovanih kamenih odbitaka koje je teško uže datirati, najstariji atribuirani artefakti mogli bi pripadati eneolitu, bakrenom dobu četvrtoga milenija prije Krista, nađeni u Donjoj Glavnici i na brijegu Kuzelinu, iznad nje. U susjednom selu Moravče tijekom istraživanja rimske vile (villa rustica) na lokalitetu Rošnica otkrivena su tri groba slijedećeg, brončanog doba. Tu se u 15.-14. st. pr. Krista ukapala jedna obitelj u kamenoj grobnici. iz 13. st. prezentira grob broj 7 s lokaliteta Draščica. Višekatna žara sa posudama kao prilozima predstavlja složenu duhovnost toga doba. Oko godine 1000. (ili nešto kasnije) podiže se na brijegu Kuzelin utvrđeno naselje kasnoga brončanog doba, koje je dalo brojne nalaze predmeta najčešće iz svakodnevnog života: keramičke posude, ručni žrvanj za mljevenje žitarica, pršljenovi vretena za upredanje niti. Starije željezno doba tu nije zamjetnije prisutno, zato će sljedeće razdoblje latena, ili mlađega željeznog doba biti osobito obilno nalazima, od kojih su posebno značajni ulomci grafitne luksuzne keramike 1., te srebrnog novca iz 2. st.
Još malo o crkvi Svih Svetih ako se nekom neda tražiti po internetu:
Sesvetska crkva spominje se u Kaptolskom Statutu još 1334. godine, ali povelja kralja Karla Roberta iz 1328. godine ukazuje da je crkva sagrađena te godine ili ranije. Nabrajajući u toj povelji sve dotada stečene posjede Zagrebačke crkve, kada se govori o posjedu Sopnica Sesvetska, da bi točno odredio lokaciju pisac naglašava: "Sepnicha apud ecclesiam Omnium Sanctorum" (Sopnica kod crkve Svih Svetih).
Iz godine 1363. poznato je i ime prvog župnika: "Dominus Endre rector ecclesie Omnium Sanctorum" (župnik Andrija rektor crkve Svih Svetih), a isti izvor govori da je uz crkvu postojao i župni dvor.
Današnja crkva počela se graditi 1766. godine "ponajviše željom i nastojanjem velikog prepošta i generalnog vikara Franje Popovića kao i marom tadašnjeg sesvetskog župnika Marka Radovića 1773. godine i vinula se tako velićanstvena da bi mogla stajati uresom bilo kojem gradu. Dosta je prostrana, čitava pokrivena crijepom s dva tornja nad glavnim vratima.
Na vrhu su tornjeva majstorski postavljene lukovice pokrivene crveno obojenom šindrom. Na jabukama su pozlaćeni križevi. Čitava je crkva na svod, lađa je ovalnog oblika, a svetište okruglog, oslikano različitim likovima starog i novog zavjeta. Pod je pokriven čvrstim kamenom, u svetištu kamenom. Kod glavnih vratiju, ispod opisanih dva tornja, po čitavoj širini crkve, je kor na dva zidana stupa".
Godine 1880. crkva je bila oštećena u potresu, pa su izvršene neke popravke.
"Dana 8. svibnja, ljeta Gospodnjeg 1945. istočni toranj dobio je dva izravna pogotka iz topa, a tada su oštećeni i krov i prozori."
Sesvetska crkva je nedjeljivi dio povijesti Sesvetskog prigorja, a najljepšu misao o njoj napisala je A. Horvatić: "Putniku koji dolazi iz Zagreba Sisak nagoviješta impozantna crkva m. Magdalene u Selima, a umornom putniku blizinu Zagreba najavljuje s juga po dva zvonika u Brezovici, a s istoka dva tornja s visokim baroknim kapama u Sesvetama..
Nekak mi se čini malo informacija pa ako netko dodje do još kakvih saznanja o prošlosti Sesveta zna gdje treba doći...
Nadam da ste saznali nešto novo,il se prisjetili nečega o Sesvetama pa eto malo razmišljanja da razmislite u kakvom kvartu živite...
